Tužaljke 2

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

² Gospodar je bez milosti uništio
    sva Jakovljeva boravišta.
Bijesno je srušio utvrde
    svoje kćeri Jude.
Na zemlju je bacio osramoćeno kraljevstvo
    i sve njegove poglavare.

³ Bio je toliko ljut da je Izraelu
    oduzeo svu snagu.
Nije htio svojom desnicom
    udariti neprijatelja.
Navalio je na Jakova kao plamteća vatra
    što sve oko sebe proždire.

⁴ Nategnuo je svoj lûk kao neprijatelj,
    desnicom je povukao strelicu
    i pobio sve na koje smo bili ponosni.
Svoju je srdžbu izlio kao vatru
    na šator kćeri Sion.

⁵ Gospodar je poput neprijatelja
    uništio Izrael.
Uništio je njegove palače,
    srušio mu utvrde.
Kćeri Judi donio je
    žalost i naricanje.

⁶ Opustošio je svoje prebivalište
    kao sjenicu u vrtu.
Razorio je mjesto
    svojih blagdana.
BOG je učinio da ljudi zaborave
    svetkovine i dane odmora na Sionu.
U svojem ljutitom gnjevu
    odbacio je i kralja i svećenika.

⁷ Gospodar je odbacio svoj žrtvenik
    i napustio svoje svetište.
Zidine jeruzalemskih palača
    predao je u ruke neprijateljima,
a oni su u BOŽJEM Hramu galamili
    i vikali kao da je blagdan.

⁸ BOG je odlučio razoriti zidine,
    podignute oko kćeri Sion.
Izmjerio ju je mjernim užetom
    i svoju ruku nije odvratio od uništenja.
Učinio je da svi bedemi zakukaju,
    svi su zajedno oronuli.

⁹ Vrata su joj utonula u zemlju,
    zasune im je razbio i uništio.
Kralj i poglavari odvedeni su u druge narode.
    Zakon se više ne podučava.
A njenim prorocima
    BOG više ne daje viđenja.

¹⁰ Starješine kćeri Sion
    na zemlji sjede i šute.
Glave su posuli prašinom,
    odjenuli pokajničke tkanine.
Jeruzalemske djevojke
    pognule su glave do zemlje.

¹¹ Oči sam isplakao,
    nutrina mi ključa,
srce mi se izlijeva na zemlju
    zbog uništenja moga naroda,
zbog djece i dojenčadi
    što skapavaju na trgovima grada.

¹² Djeca pitaju svoje majke:
    »Gdje su hrana i piće?«
Malakšu kao ranjenici
    na trgovima grada.
Na koncu ispuste dušu
    u majčinom naručju.

¹³ Što mogu reći o tebi,
    kakva si, kćeri Jeruzaleme?
Kako te mogu utješiti,
    djevičanska kćeri Sione?
Jer, tvoja je rana velika kao more—
    tko te može izliječiti?

¹⁴ Viđenja tvojih proroka
    bila su prazna i lažna.
Nisu ti pokazali tvoju krivnju,
    da okrenu tvoju sudbinu.
Dali su ti prazna proroštva
    koja su te samo obmanula.

¹⁵ Oni koji prolaze cestom,
    plješću rukama i smiju ti se,
rugaju ti se coktanjem
    i odmahuju glavom nad Jeruzalemom:
»Zar je to grad za koji se govorilo
    da je savršenstvo ljepote
    i radost cijeloga svijeta?«

¹⁶ Tvoji neprijatelji viču na tebe,
    zvižde, škrguću zubima i govore:
»Uništili smo je!
    Ovo je dan koji smo čekali!
    Doživjeli smo da ga vidimo!«

¹⁷ BOG je izvršio svoj naum,
    održao je svoju riječ.
Kao što je davno izjavio,
    razorio te bez milosti.
Učinio je tvog neprijatelja snažnim
    i dao mu da slavi nad tobom.

¹⁸ Vapi glasno Gospodaru!
    O, zidino Jeruzalema,
neka ti i danju i noću
    suze teku kao bujica.
Ne daj sebi oduška,
    ni odmora zjenici svoga oka.

¹⁹ Ustani noću i glasno vapi
    kad počinju noćne straže.
Kao vodu, izlij svoje srce
    pred licem Gospodara.
Podigni ruke k njemu
    za život svoje djece,
koja od gladi skapavaju
    na uglu svake ulice.

²⁰ Jeruzalem kaže:
Pogledaj, BOŽE, i vidi:
    jesi li s ikime ovako postupio?
Zar da žene jedu vlastitu djecu,
    porod koji su njegovale?
Zar da svećenik i prorok budu ubijeni
    u Gospodarevom Hramu?

²¹ I mladi i stari su na ulici,
    mrtvi leže na goloj zemlji.
Moje djevojke i mladići
    pali su od mača.
Ti si ih pobio u dan svoga gnjeva,
    poklao si ih bez milosti.

²² Užas si na mene doveo sa svih strana,
    sazvao si ga kao da dolazi na slavlje.
Nitko na dan BOŽJEGA gnjeva
    nije pobjegao ni preživio.
One koje sam njegovala i odgojila,
    moj neprijatelj je dokrajčio.